Хаику бр.1
Окренут ка западу
читам празнине између слова.
Разуме ли неко ова срања?
Хаику бр.2
Мрак из гитаре дишем.
Не тумачим.
Дишем.
Хаику бр. 3
И ритну крава сво млеко што даде,
бацајући бисере пред свиње.
Много хтела, много започела.
2, 1, 3 … Dvojka na prvom po mom senzibiletu.
Dvojka je jedino i poetična.
Akvareli.
Ovo je mala zajebancija na račun forme haikua koja je strogo propisana. Zarobljena poezija nije poezija, jel tako drugari?
JBG (JMBG) razbio si neke iluzije. Jedno vreme smo bili ponosni, pošto je „serbišen “ bio zgodan za haiku (al’ ne i za rock 🙂 )
I, znam da ima nekoliko varijanti za slogove, al sad da me ubiješ, ne mogu se setiti ni jedne. Bitno je da je zezanje uspelo , a i zvuči kao haiku. Zato i napish akvarel 🙂
Jedino pravilo koje je ovde ispoštovano je tri stiha, a za pravi haiku ih ima sijaset i onda dolazimo do Rambovog „Pesnička je tuga pregolema ima smisla ali rime nema“ 🙂
Šta kaz’o? 😀
Jebo mater ako šta razumem
možda lepo pišeš, ali ja ne umem:
ni da pišem, a ni da pročitam
haiku je meni nepoznati ritam 😀
Style made by me 😀
Ama ovo i nije haiku, samo liči, haha! Prepiši ih kao pričicu pa čitaj. 🙂
Objasnila 😀
vrcavo 🙂
Hvala D. Dobrodošla 🙂